Ante Nadomir Tadić Šutra
Slika nije riječ, a govori.
Slika ima dušu čovjeka.
Sika kao rijeka.
i dok šuti, k' o potok žubori.
Slika nije munja, a sijeva.
Slika nije biće, a živi.
Slika nije pjesma, a pjeva
i nikoga ni za što ne krivi.
Slika nije Bog, a prašta.
Slika nije sudac, a sudi.
Slika je i zbilja i mašta,
ona je obris prirode i ljudi.
Slika se uvijek slikom zače.
Slika se približava i gubi.
Slika se smije i plače.
i ona se mršti, i ona ljubi.
El poema en castellano acá.