Marcelo Damiani
Nalazio sam se u jednom prostoru adje roditeli nebi nikada trebali nositi svoju djecu. Ali mislim kad jedam ima izvesne godine, može od savjeta rodireli skih predosjetiti i da ima pavo upoznati ugodnosti života; Iako nebi našao nikakov užitak u ovoj zatvorskoj divljini. Mjesto je bilo puno čelija i egzotičnih životinja i nismo mogli ići nikuda bez čuvarica ogrmnih.
Tog dana sprijateljio sam se sjednim dosta velikim medvjedom, koji mije služio kao zaštitnik i bio sam uprav htio zaspati kratko vrijeme u mom novom zakloništu, kad je vika prekinila moj plan, da se odmorim, izišao sam iz sklonšta puzeći i zaista opazih prilično uzrujan dva čelava agromna i jaka uhvačeni jedan za drugoga vičeći i grizući jedan drogoga. Brzo se stvorila jedna čuvarica i rastavila ih i zgrabila svakog rukom po zadi za opasače i naglo ih bacila, tako da su letilipo zraku. Poslije ih je bacila u kaveze odvojene jedan od dritgoga. Tako sam je vidio.
Ona je bila prekrasna i uplašena; i snoristio sam priliku i probližio sam joj se i dokazati joj mirnoću, poslije tofa bio sam ja jedini junak jojeg su se svibojali u tom odjelu. Zi početku kalo se može i očekivati nije razumila moje namjere. Poslije namje bilo zabranjeno govoriti. A li kasnije je shvatila da sam ja bio bolji. Zato što sam uvijek bio tigar kad se jeradilo o ženama. Uključujujć ola sam osjetio impuls, uvijek joj obeča vajući sigurno je ona zaslužila, alija nisam mogao i zvršavati, kad već niko nije znao što nas čeka u budućnosti. Ja iako nisam bio takav čovjek koji bise mogao suprostaviti čuvaricama.
Župljani su nestali malo po malo okruženi čuvaricama do granica zatvora. Iskaroristio sam tu generalnu gužvu i uhvatiti moju novu prijateljicu za ruka i dovestije olo moga sklonšista i tamo smo mogli biti skriveni jedno vrijeme i sa malo sreće i ko zna i pobleći skupa. Nikad se zna. Ali onda sam ćuo nezabunjuću brenzu kcomog ali vez uspjeha u tom tvenutku osjetio sam agromne ruke koje su me zgrabile i spod pazuha i digle me u zrak saznao sam ola seje sve svršilo, vjerujcm ola je i moja drugarica sve to saznala. jer su njene očioprostile su od mene u tiširi iz nutrine skomišta.
Ipak ona je bila spašena prešao sam iz ruku čuvarice u zagrljaj moje majke. Bilo je nevjerovatno, ali ona nije mogla razumiti da sam ja tako brzo rastao, je mije manjkalo malo da navršim dvije godine i još mije stavljala sisaljku u usra kolilo se mogu sjećati.
Prijevod: Myrna Katherine Darda
